Legenda o ( CRO ) jeseni – Slavonci , Istra i štuke

  Evo , došlo je vrijeme da objavimo i prvu priču iz ribolova , kolege po štapu , Marina , koji vjerno prati našu stranicu…neka njegova priča o ” sanjanim štukama … probije led i potakne Vas da nam se i Vi javite sa svojim doživljajima i ulovima.

Jesen u punom sjaju, po grupama na fejsu slike štuka a mi,Slavonci iz Istre umiremo od muke. Danima mi vec sline cure na prekrasne zubate ljepotice. Na umu su mi bare,kanali,rijeke,jezera…bilo koja voda sa štukama!

Nabrijan odlazim u Hut u Taru i kupujem novi štap, ne bilo koji nego onaj koji sam davno zaželio, Black Savage 20-60 gr. Na prvi pogled mozda malo prebrz za štuke ali u realnosti taman. Utorak je navečer, vikend je jos daleko ali pada brzinski dogovor sa frendom, u nedjelju lovimo štuke pa makar sikire padale! Lakše se diše sad kad znam da idemo na baru, mada dani sporo prolaze.

Napokon nedjeljno jutro,kiša ne pada,maglovito,baš kako treba biti. Čak ni šetnja od auta do prekrasne divlje vode nije naporna.

Vodostaj malo povišen od veće količine kiše proteklih dana,voda blago zamućena,sunce se jedva probija kroz oblake. Hodamo po blatnoj obali probijajući se kroz krošnje drveća. Usput tu i tamo zastajemo i brzinski pretražimo teren ali ništa. Ni trkca. Na poziciju dolazimo bez griza iako smo pretražili dobar dio obale,svaku uvalicu,svako deblo u vodi.

Prvi zabačaj donosi Zoranu manju štukicu koja je hlapljivo napala canibala od 12,5 cm u ft dekoru pa se entuzijazijasticno i ja prebacujem na veći model.

Nakon dvadesetak neuspješnih minuta odlučujemo preći na plitki dio vode. I mozda to nebi bio problem da nije visok vodostaj. Ovako nakon par metara nailazimo na okomitu obalu i prisiljeni smo se popeti u šumu i probijati kroz isprepletene grane i kupine. Napokon nailazimo na stazicu utabanu od papaka divljih svinja koja nas pognute vodi na poziciju gdje smo htjeli doći. U prvih 5 minuta canibal privlači nekoliko grizova od kojih Zoran realizira dva a na moju žalost ja nijedan.

Mijenjam strategiju. Real eel od 30 cm bi mogao napraviti malu prednost zbog veličine, jer smo dosad ovdje vidjeli da čak i manje ribe napadaju velike varke. Opet ništa, mjenjam dekor, zabacujem, Zoran opet ima ribu. Opet na canibala.Koliko god mi je drago što ribe ima i radi, toliko me vec frustrira njegovo neprekidno smješkanje. Slikanje i puštanje i opet zabacujem.

Komad osušenog drveta viri iz vode i gađam oko njega. Griz! I taman dok sam pomislio; ajde napokon da i mene krene, riba se uspjeva osloboditi wormice iz usta. Par sekundi kasnije Zoka opet ima griz na canibala, 5-6 sekundi borbe i upredenica se opustila. Gledamo u nevjerici…pa nije valjda srknula 25 cm sajlice? Ali vidi vraga, kopča poravnata. Napokon se prestao smješkati.

Idemo jos dublje u plitki zaljev a to znači ponovni uspon u šumu i probijanje. Klize gojzerice po morkom lišću napunjene blatom,skoro kao da smo na skijanju. Kroz granje i kupine napokon nailazimo na dio gdje se može spustiti do obale. Vec je 14 sati a ja bez upisa. Lud ko puška. Zoka opet na samom startu dobiva lijep udarac ali se riba otkapča. Ponovno lovim canibalom.

Zabac i nakon metar povlačenja BAMMM!  Lijep dril sa tridesetak metara vode i riba je pod nogama. Na prvi pogled se vidi da je najveća dosad!

Smješkam se sad i ja. Upis je napokon tu. Namještam se za fotku i gledam di mi je canibal, cijeli spakiran duboko u raljama. Ali za oko mi zapinje glava štukice od 30-tak cm koja viri iz ždrijela!

 

Vrijeme nije na našoj strani. Kad je prije prošao dan? Napunjenih baterija nakon prekrasno provedenog dana,odlazimo s vode.

Prepuni dojmova u šetnji iznosimo zaključke da definitivno nismo ponijeli dovoljno velike varalice za ovu vodu. Mora se u nabavu…nema druge! Baro vidimo se uskoro!

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*